srijeda, 6. travnja 2011.

par stihova tihana

Ljudi,
treba mi kapljica snage.
Ne tražite je od mene.
Nemam je ni za svoje borbe.

Pijem sangu iz sjećanja..
I najbolje vino,
ako se ne pije, ishlapi
i ne opija kao prije.

Da mi je kapljica snage
Napojila bih njome sjećanja,
pa bi i ona mene pojila.

Da mi je kapljica snage..

***

Stihovi me izdali
a snovi prestrašeni razbježali
i pomiješali sa stvarnošću.

Ponekad ih vidim
u melodiji stare ljubavne pjesme
u bljesku prve mjesečine

ali snova koje ja sanjma
nema više
zašto me i stihovi izdadoše

***


Molim te ćuti
Znam, reći će jednom:
da sam izgubljena sjena
u lavirintu sluđenih snova,
Sanjari nisu rođeni za ovog svijeta
Zalutala sam sa pogrešne strane
zvjezdanog ogledala misli i života,
Previše sama u pustinji ljudi
tražeći ljubav u tom pijesku.

Reći će jednom...osudiće me, znam.
Ali, ti mi ne govori.
Još nije sazrelo vrijeme,
nije sazrio jezik i čovjek.
Odviše sam živa, ne briši me sada
pokazavši mi da nisi kao ja.
Ne govori ništa,ti si ti.

Pusti me da se nadam.
-------------
NE ŠUTI ( i sad si mi objasnio da si bio sam u pustinji svijeta kao i ja)

Ne šuti.
ne ostavljaj me da se gubim
u vlažnom mraku nedoumice.

Ne šuti.
Reci nešto, lijepo ili ružno.
Ta prije smo uvijek imali što reći
jedno drugome.

Ne šuti.
Uvjeri me da me mrziš
jer sam te vrijeđala kao drugi.

Ne šuti.
kaži da sam ti dosadila,
jer ti se drugi podsmjehuju.


Ne šuti.
priznaj da si pobjegao
jer si (bio) zaljubljen u mene.

NE ŠUTI!!
RASPLAČI ME, OBRADUJ, RAZLJUTI..
SAMO NE ŠUTI!

ponedjeljak, 4. travnja 2011.

Možda, možda, možda QUIZAS, QUIZAS, QUIZAS

Siempre que te pregunto
Que cuando como y donde
Tu siempre me respondes
Quizas, quizas, quizas.

Y asi pasan los dias
Y yo voy desesperando
Y tu, tu, tu, contestando
Quizas, quizas, quizas.

Estas perdiendo el tiempo
Pensando, pensando
Por lo que mas tu quieras
Hasta cuando, hasta cuando,
Y asi pasan los dias
Y yo voy desesperando
Y tu, tu, tu, contestando
Quizas, quizas, quizas.

Uvijek kad te pitam
Kada, kako i gdje
Ti mi uvijek odgovaraš
Možda, možda, možda.

I tako prolaze dani
I ja idem očajan
A ti, ti, ti odgovaraš
Možda, možda, možda.

Gubiš vrijeme
razmišljaš, razmišljaš
Što više hoćeš,
Do kada, do kada,
I tako prolaze dani
I ja idem očajan
A ti, ti, ti odgovaraš
Možda, možda, možda.