srijeda, 31. ožujka 2010.

beba

beba

Kakvog li blagoslova
gledati bebu dok spava!

Uđoh tiho, na prstima,
u plavo osvijetljenu sobu
i nošena muzikom
pogledah u to malo biće.

Spavao je na leđima,
bespomoćan, ali prisutan,
kao proljeće
i stiskao šačice u snu.

Nisam ni disala
da ga ne probudim.
I čula sam kako mu srce kuca
tiho, pa glasno,
i opet tiho, i opet glasno.
Tako u nedogled....

Ne usuđujući se da ga taknem
poljubih ga usnama duše.
Zaželjeh mu svu sreću svijeta
i izađoh na prstima
iz tog malog, plavog raja.

Nije se probudio
I dalje je spavao tiho
i u snu mrštio nosić

Kakvog li blagoslova
gledati bebu kako spava.

(kad bi samo znao
da Jurica ga zovem
odmah bi prohodao):)

Prestat cu te voljeti kad slijepi slikar uspije naslikati zvuk
padanja latice ruže na stakleni tepih dvorca koji ne postoji.

Rade Šerbedžija: STO PUTA PREKO MENE


Ona sjedi
sto puta preko mene
i smješi mi se
ili mi se smije
ta djevojka sa očima koje pripisujem toplini detinjstva
ona pije pivo
i dražesno cijuče beštija mala
promukla od prošle noći
nemarno crnilo topi joj se s oka
uplašena sipa
drhtulja pogana
ona se pridiže i naginje preko šanka
odveć smiono
otpuhuje kolutove dima
ona je parna lokomotiva
tračnice su naši ukršteni pogledi
htio bih je tu pred svima
lijeva oko vrata desna oko pasa
volio bih miris vazelina na njenim usnama
i uopće volio bih
ona miriše na ko junferica
a znam da to nije
već smo se jednom jebali na nekoj kamenoj plaži
pokazivala je tragove na leđima
ona je beštija koja voli polako
poslije se kikoće i kaže da sam najbolji
mora da joj se dopadam
već treći put oblizuje usne
palaca jezikom
pa šapuće nešto mladiću do sebe
slomiću joj kičmu slijedeći put
na plaži
izabrat ću najoštrije kamenje
kurvica mala
ona to dobro zna
ona je slatka beštija
neman mora
sipa drhtulja
ona u stvari uopće ne postoji
ona je noćas utvara
i dok ispisujem ove riječi
zabrinuto na kraju dodajem i ovo:
pogadja li ova djevojka
sto preko puta mene
ijednu od mojih nemirnih misli
i smiješi li se
ili mi se smije
Zagreb 1989.

"On, neko drugi",