beba

beba

Kakvog li blagoslova
gledati bebu dok spava!

Uđoh tiho, na prstima,
u plavo osvijetljenu sobu
i nošena muzikom
pogledah u to malo biće.

Spavao je na leđima,
bespomoćan, ali prisutan,
kao proljeće
i stiskao šačice u snu.

Nisam ni disala
da ga ne probudim.
I čula sam kako mu srce kuca
tiho, pa glasno,
i opet tiho, i opet glasno.
Tako u nedogled....

Ne usuđujući se da ga taknem
poljubih ga usnama duše.
Zaželjeh mu svu sreću svijeta
i izađoh na prstima
iz tog malog, plavog raja.

Nije se probudio
I dalje je spavao tiho
i u snu mrštio nosić

Kakvog li blagoslova
gledati bebu kako spava.

(kad bi samo znao
da Jurica ga zovem
odmah bi prohodao):)

Prestat cu te voljeti kad slijepi slikar uspije naslikati zvuk
padanja latice ruže na stakleni tepih dvorca koji ne postoji.